Epistemološki prijelomi u psihijatriji
Teorijska analiza suvremenih epistemoloških pomaka u razumijevanju fenomena duševne patnje, s naglaskom na kritiku dominantnoga biomedicinskog modela i prijelaz prema hermeneutici subjekta.
Dekonstrukcija mehanicističke paradigme
U tradicionalnome biomedicinskom okviru cjeloviti, relacijski i povijesno situirani subjekt često se svodi na izolirani biološki mehanizam. Ovaj rad predlaže povratak predrefleksivnom iskustvu pacijenta, pri čemu se psihijatrijski simptom više ne tumači isključivo kao mehanicistički „kvar”, već kao smisleni, iako bolni, egzistencijalni odgovor na drastično narušeni ontološki odnos sa svijetom.
U takvome integralnom relacijskom okviru, terapijski dijalog nadilazi svoju puku ekstraktivnu dijagnostičku funkciju i postaje primarni prostor ontološke rekonstrukcije, modulirajući neuroplastičnost top-down mehanizmima. Rad dodatno analizira društvenu patogenezu kroz teoriju igara te upozorava kako suvremeni, algoritamski posredovani digitalni okoliši proaktivno oblikuju ljudsku svijest, generirajući posve nove oblike otuđenja i disperzije pažnje.
Usporedba psihijatrijskih paradigmi
Biomedicinski naspram hermeneutičkog (relacijskog) modela
Zaključak: Smjena paradigmi
Ljudska se patnja mora prestati tretirati kao izolirani mehanicistički kvar u neurobiološkom stroju. Ona je kompleksan, emergentan ishod na sjecištu ranjive biologije, hermeneutičkih promašaja, nepremostivih pravila patoloških društvenih „igara nulte sume” te algoritamski koloniziranih digitalnih okoliša. Zahtijeva se integralna, funkcionalna psihijatrija visoke filozofske pismenosti.
Pročitajte cijeli rad
Za produbljenu filozofsko-kliničku raspravu i bibliografski pregled, preuzmite cjeloviti tekst u PDF formatu.